Živimo li svoje snove?

U osnovnoj školi, ne sjećam se koji razred, negdje 3. ili 4. sjećam se da smo morali nacrtati što bih voljeli biti/raditi kada odrastemo. Ajme, meni je to bilo tako teško. Nisam imala pojma. Kod mene su se želje mijenjale svakodnevno, ponekad i više puta dnevno. Ja sam htjela biti sve. I svaki posao mi je bio zanimljiv. Kada nam je u posjeti bio djed iz tadašnje Čehoslovačke koji je bio stolar i koji nam je radio drvenu stolariju uživala sam družeći se s njim i pomažući mu i htjela sam biti stolar. Uz baku koja je bila udana za djeda pekara i koja je znala peći svakakva peciva htjela sam i ja biti pekarica. I tako… mijenjale se želje. Sve bi mi vrlo brzo dosadilo i prešla bi na nešto drugo.  I kako onda nacrtati što ja želim biti kad odrastem. Sjećam se da sam razmišljala (kao i svaki strijelac) kako obožavam putovati te volim filmove i glumce i ja ću biti novinarka koja će njih intervjuirati  (kao one sestre Nanut) u Hollywoodu. I nacrtala sam ja osobe koje sjede nasuprot jedna druge, razgovaraju i na stolu je mikrofon. Istina Bog nisam baš znala crtati pa sam svima morala objašnjavati što je na crtežu, ali eto htjela sam biti novinarka koja razgovara s ljudima.
Danas kako sam otvorila ZdraVal stalno mi se javljaju te  uspomene iz škole i taj crtež mi baš i predstavlja moj sadašnji “posao”. Nisam novinarka, ali sjedim i pričam s ljudima, odnosno slušam ljude i učim se slušati još više i bolje. I definitivno sam si dokazala da ja sada radim baš ono o čemu sam sanjala kao dijete (na neki način). Samo je ovaj san još i bolji.
Dok sam radila u pravnoj struci i nisam konkretno prakticirala Reiki, energoterapiju, meditacije, hodanje po žeravici stalno sam se pitala što ja to volim raditi. Što bi bio moj posao iz srca. Često bih čula onu uzrečicu ono što bi čovjek radio i bez da mu itko išta plati to je ono što voli. Eto to je ono što ja sada i radim. Obožavam raditi s ljudima, slušati ljude, pomagati, prenositi znanja i iskustva, energetski raditi s ljudima. Zaista ovo je moj posao iz srca, a znate kako znam? Pa zato što ga radim ponekad i besplatno i UŽIVAM u radu, u kontaktu s osobom, u zagrljaju, u prenošenju i stvaranju pozitivnih energija u širenju ljubavi među ljudima. I iskreno ja bih bila najsretnija kada ne bih morala brinuti o materijalnoj egzistenciji, kada ne bih morala misliti kako platiti stan, poslovni prostor, ove režije, one režije i kada bih apsolutno slobodno i neopterećeno mogla raditi ovo što volim. Ali eto realnost je drugačija i život zahtijeva od nas da se brinemo i plaćamo sve neke troškove življenja i potrebne i ponekad nepotrebne.
I mogu vam reći da uopće nije lako otvoriti svoj posao od kojeg ti sada moraš platiti sve te troškove pa kao i živjeti od toga. Naročito u državi gdje  svjesnost ljudi nije baš velika i gdje je ljudima najveći problem kako preživjeti.
I onda se ti još baviš tu nekim energijama o čemu ljudi ne znaju puno i velika većina ljudi nema baš dobro mišljenje i boje se probati nešto što im je nepoznato. Onda si ti na mukama “porođajnim” kako kažu. Postavi vrijednost/cijenu rada jer moraš od nečega živjeti, ako staviš puno ljudi neće doći jer im je preskupo, ako staviš malo ispada da sam ne cijeniš svoj uloženi trud i rad i vrijeme i znanje. I ti sada znaj kako. A, tvoja najveća radost i veselje je ustvari pomagati ljudima i biti podrška, a ne razmišljati uopće o novcu i zaradi. Jer u biti ti radiš ono što voliš i ima li šta bolje od toga. To je neprocjenjivo i to ti nitko ne može platiti. I jedino što bi istinski htio da što više ljudi prihvati taj put duhovnog rasta i razvoja kako bi im život bio ljepši i lakši. To je jedino ustvari što je bitno, na kraju. Jer tvoj život više nije tvoj i uopće se ne radi o tebi. To se događa kada ste pozvani ili je vaša duša davnih dana izabrala svoju misiju i svrhu življenja. Tada radite odnosno vi jeste ono što radite. A, radite nešto što zahtijeva puno veći stupanj odgovornosti od normalnog. Znate ovaj posao nije posao, nije prodaja, nije marketing, nije zgrtanje novaca i obogaćivanje. I nije prodavanje magle kako velika većina ljudi misli. Ovo je nešto drugo. Ovo je vraćanje čovjeka onome što je čovjek davnih dana zaboravio tko je u biti i što je i zašto je ovdje na Zemlji i šta ustvari treba raditi.
Vi sve to možete danas pročitati u mnogim knjigama, ali ako vi ne prakticirate niti jednu metodu, ne radite kontinuirano, jer ne znate, nitko vas nije naučio, a i kad znate vaš um nađe milion razloga da danas ne radite ništa, promjena u vašem životu se neće dogoditi.
Stoga, mogu vam reći da nije floskula kada vam netko tko je sam došao do toga kaže da možete i hoćete živjeti jedan lagan, zdrav, vesel, sretan život, da možete i hoćete imati pored sebe osobu/e o kakvoj ste sanjali, da možete i hoćete raditi posao iz snova i obogatiti se ako i to hoćete i da aposlutno možete i hoćete živjeti svoj snove. Ali ne preko noći i samo ako budete sami postali ono što želite da vam dođe u život, a to je proces koji možete ako želite naučiti u ZdraValu.

Valentina

Zanima Vas više? Pošaljite nam upit.

  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.